STARIJE generacije gledatelja Eurosonga pamte dane kada je glasanje za pobjednika bilo puno jasnije nego danas. Nakon što bi završio natjecateljski dio večeri, voditelji bi “zvali” svaku zemlju koja sudjeluje, a prezenter iz te zemlje bi pročitao bodove (od 1 do 12) koje su glasači dodijelili natjecateljima.
Iz tog doba pamtimo izraze poput “douze points”, što na francuskom znači “dvanaest bodova”, budući da je bilo vremena da se bodovi pročitaju i na engleskom i na francuskom jeziku.
Posljednjih godina glasanje je drugačije i za neke gledatelje potpuno zbunjujuće.
Otkako na Eurosongu sudjeluje 40 zemalja i otkako su u glasanje uključeni stručni žiriji iz svih tih zemalja, jednostavno nema dovoljno vremena da bi se svi bodovi pročitali. Zbog toga se zadnjih godina na Eurosongu izravnim javljanjem iz metropola čije zemlje sudjeluju na Eurosongu čitaju samo bodovi stručnih žirija i to samo dvanaestice.
Drugi dio večeri prilično je zbunjujuć za gledatelje. Naime, ekipa Eurosonga više ne čita ni koliko je koji natjecatelj dobio glasova od koje zemlje niti koliko su dvanaestica dobili.
Eurosong na kraju večeri zbraja bodove koje su natjecatelji dobili iz svih zemalja, a bodovi se čitaju na način da se bodovi prvo dodjeljuju zemlji koja je posljednja nakon čitanja bodova stručnih žirija.
Ako na Eurosongu sudjeluje 39 zemalja (u finalu glasaju sve zemlje, ne samo one koje su u finalu), za jednu pjesmu može glasati 38 zemalja. Stoga je teoretski moguće da jedna zemlja dobije maksimalno 38×12 bodova, odnosno 456 bodova od glasača.
Pobjednik je u subotu od glasača dobio 318 bodova, a od stručnih žirija iz Europe dobio je 206 bodova.
