SMAK SVIJETA je sasvim realan scenario, sudeći po detaljnim istraživanjima koja su provedena prije 50 godina.
Tim naučnika s Instituta za tehnologiju u Massachusettsu (MIT) još je 1972. godine predvidio da će ljudska težnja ekonomskom rastu po cijenu okoliša i društva zapravo dovesti do kolapsa društva sredinom 21. stoljeća.
Gaya Herrington, iz KPMG-a (globalne mreže profesionalnih tvrtki koje nude usluge revizije, savjetovanja i porezne usluge) dala si je zadatak pobiti ili dokazati tu MIT-jevu studiju. U svom je istraživanju koristila model simulacije svijeta koji je analizirao svjetski napredak od 1972. godine do danas.
Herrington je posebnu pažnju posvetila 10 ključnih varijabli, poput populacije, industrijske proizvodnje te stalnog zagađenja okoliša. Njezino istraživanje otkrilo je da će naš mentalitet “sve po starom” uzrokovati pad ekonomskog rasta unutar idućeg desetljeća (između 2030. i 2040. godine).
Njezini su podaci, za razliku od ranijih MIT-jevih, pokazali još mračniju budućnost, odnosno da će ljudsko društvo do 2040. godine doživjeti potpuni društveni kolaps.
To zapravo znači nagli pad kvalitete života, proizvodnje hrane, industrijske proizvodnje i u konačnici same ljudske populacije.
Prva simulacija
MIT je svoje predviđanje napravio koristeći računalni program tad poznat kao World1 te su analizirali period od 1900. do 2060. godine. Podaci u toj simulaciji prikazani su u obliku linija grafikona na nizu listova papira.
U videu iz 1972. godine MIT-jev Jerry Foster, čovjek koji je razvio simulator World1, pokazao je svoju inovaciju javnosti i svijetu. Foster je pokazao rast stanovništva od 1900. do kraja 20. stoljeća. Njegovo predviđanje prikazalo je godinu 2020. kao civilizacijsku prekretnicu za čovječanstvo.
Oko 2020. godine stanje planeta postaje vrlo kritično. Ako ništa ne poduzmemo, kvaliteta života past će na nulu. Zagađenje okoliša postat će toliko ozbiljno da će početi ubijati ljude, što će zauzvrat dovesti do pada broja stanovnika na razinu manju nego što je bila 1900. godine. U toj fazi, između 2040. i 2050. godine, civiliziran način života kakav poznajemo prestat će postojati, rekao je 1973. godine Foster za ABC.
Isti model, treća generacija, rezultati još lošiji
Herrington je koristila isti simulator, ali njegovu treću generaciju koja nosi i prikladan naziv World3 te je u novoj simulaciji pratila 10 ključnih varijabli: populaciju, plodnost, smrtnost, industrijsku proizvodnju, proizvodnju hrane, usluge, neobnovljive resurse, stalno zagađenje okoliša, dobrobit čovječanstva te ekološki otisak.
Otkrila je da se ti najnoviji podaci usko podudaraju s dva specifična scenarija: sve po starom (business-as-usual, BAU2) te sveobuhvatne tehnologije (comprehensive technology, CT).
BAU2 i CT scenariji pokazuju prekid rasta unutar otprilike jednog desetljeća. Oba scenarija ukazuju da nastavak razmišljanja sve po starom, što znači težnju za kontinuiranim rastom, nije moguć, tvrdi Herrington u studiji koja je objavljena u znanstvenom časopisu Yale Journal of Industrial Ecology.
Dodala je da će, ako se sve nastavi po starom, doći do kolapsa unatoč ogromnom tehnološkom razvoju i usvajanju novih tehnologija.
Herrington ukazuje i na moguće svjetlo na kraju tunela u vidu tehnološkog napretka i većih ulaganja u javne usluge, koje bi zajedno mogle promijeniti smjer kretanja čovječanstva od ruba ponora prema daljnjem razvoju i napretku.
Ipak, da bi do promjene smjera došlo, čovječanstvo će morati uložiti ogromne napore u idućem desetljeću.
Međutim, taj se prostor za reakciju vrlo brzo zatvara, upozorila je Herrington.
Izvor: Daily Mail
