Kuba u ponedjeljak obilježava 60 godina pod američkom ekonomskom blokadom koja je duboko utjecala na bogatstvo komunističke nacije i ne nema znakova da će biti otklonjena.
Ukazom američkog predsjednika Johna F. Kennedyja 3. februara 1962. godine, embargo na svu bilateralnu trgovinu stupio je na snagu četiri dana kasnije. Njegova svrha, navodi se u Kennedyjevom izvršnom nalogu, bila je smanjiti prijetnju koju predstavlja “savezništvo ove ostrvske države s komunističkim silama”.
Uprkos tome što od tada SAD nisu uspjele natjerati Havanu na promjenu smjera, sankcije ostaju na snazi šest decenija kasnije, a kubanske vlasti ih okrivljuju za štetu po ekonomiju zemlje koja iznosi oko 150 milijardi dolara.
Ekonomska kriza
Kuba doživljava najgoru ekonomsku krizu u posljednjih 30 godina, s inflacijom od 70 posto i ozbiljnom nestašicom hrane i lijekova, jer je pandemija koronavirusa zadala težak udarac ključnom izvoru prihoda, turizmu.
Dugi redovi za osnovne robe su uobičajeni, jer je uvoz hrane smanjen zbog smanjenih državnih rezervi. Havana krivi sankcije za sve nevolje ostrva.
Poruku da je i “embargo virus” vlasti su mjesecima isticale, kroz organizaciju karavana automobila, bicikala i motocikala kako bi prodefilovali zemljom i osudili sankcije.
Međutim, kritičari tvrde da su krivi i neefikasnost i strukturni problemi u ekonomiji koju kontroliše jednopartijska država.
“Pravu blokadu uvela je kubanska država”, rekla je aktivistica Rosa Maria Paya iz lobističke grupe Cubadecide, kojom upravlja iz egzila. Embargo bi, smatra ona, bio ukinut samo “prelaskom na predstavničku demokratiju”.
Kuba ima male proizvodne kapacitete i oslanja se na uvoz za oko 80 posto svojih potreba za hranom. Monetarna reforma pokrenuta prije godinu dana kako bi se pokušao ublažiti pritisak na Kubance dovela je do značajnog povećanja plata u zemlji u kojoj većinu radnika zapošljava vlada, ali je dodatno podstakla inflaciju cijena.
Od 2000. godine hrana je isključena iz američke blokade. Između 2015. i 2000. Kuba je od svog susjeda uvezla hranu u vrijednosti od oko 1,5 milijardi dolara.
Međutim roba mora biti plaćena u gotovini i unaprijed, što predstavlja teške uslove za zemlju s ograničenim rezervama. Prema Carlosu Gutierrezu, kubanskom Amerikancu i bivšem američkom ministru trgovine, embargo se pokazao “kontraproduktivnim”.
“Apsolutno ništa nije dobijeno od Havane”, rekao je on.
Povratak Rusije
Umjesto toga, Kuba je tražila podršku od američkih rivala poput Kine i Rusije. Prije dvije sedmice, kubanski predsjednik Miguel Diaz-Canel i njegov ruski kolega Vladimir Putin razgovarali su o “strateškom partnerstvu” u telefonskom razgovoru.
Zamjenik ruskog ministra vanjskih poslova Sergej Riabkov je nedavno rekao da Moskva neće isključiti vojno raspoređivanje na Kubi samo nekoliko stotina kilometara od Majamija ako tenzije s Washingtonom zbog Ukrajine eskaliraju.
Za neke, takvo držanje podsjeća na Hladni rat i kubansku raketnu krizu koja je dovela svijet na rub nuklearnog rata i bila glavna motivacija za blokadu Kube. Sukob je izbjegnut kada je Moskva pristala da ukloni sovjetske projektile sa kubanskog tla.
Američka blokada je započela kao “strateški i vojni instrument” u kontekstu rata, rekao je politikolog Rafael Hernandez.
Dodao je da uprkos tome što je Hladni rat gotov, još uvijek su “geopolitički interesi” SAD-a ti koji određuju njihov stav prema Kubi.
Donekle opuštene u kratkom periodu detanta pod Barackom Obamom, sankcije je pojačao njegov nasljednik Donald Trump, koji je dodao 243 nove mjere.
I uprkos obećanjima iz kampanje, sadašnji predsjednik Joe Biden nije učinio ništa da ublaži blokadu, već je najavio nove mjere protiv kubanskih lidera kao odgovor na suzbijanje historijskih antivladinih protesta prošlog jula.
