BENJAMIN NETANYAHU, najdugovječniji izraelski premijer, izgubio je vlast nakon 12 godina. Novi izraelski premijer je njegov donedavni koalicijski partner i bivši ministar obrane Naftali Bennett.
Na prvi pogled ta se mogućnost čini gotovo apsurdnom, budući da je ultranacionalistička koalicija Jamina (Desno) koju Bennett, predsjednik stranke Nova desnica, predvodi, osvojila samo 7 od 120 mjesta u Knesetu, izraelskom parlamentu. Netanyahuova sekularno-nacionalistička stranka Likud (Konsolidacija) osvojila je 30, a centristički Yesh Atid (Ima budućnosti) glavnog Netanyahuovog suparnika Jaira Lapisa 17 zastupničkih mjesta.
Ušao u politiku kao Netanjahuov pulen, vodio pet ministarstava
Jednako je neobična okolnost da se Bennett politički stasao kao Netanyahuov štićenik. Ovaj 49-godišnji sin židovsko-američkih imigranata i židovski ultranacionalist, odnosno cionist, ušao je u politiku kao Netanyahuov šef kabineta od 2006. do 2008. Upravo se njemu i njegovoj zamjenici Ayelet Shaked pripisuje dobar dio zasluga za Netanyahuov uspon od lidera oporbe do premijera, piše Washington Post.
Nakon što se razišao s Netanyahuom, navodno u ne baš prijateljskim odnosima, vodio je Vijeće Ješa, pokret židovskih doseljenika na okupiranoj palestinskoj Zapadnoj obali, a zatim se pridružio Židovskom domu, desničarskoj religijsko-cionističkoj stranci, također posvećenoj interesima doseljenika.
2012. je postao predsjednik te stranke, no već sljedeće godine je ušao u Netanyahuovu vladu. Ondje je između 2013. i 2020. bio na čelu ni manje ni više nego pet ministarstava, od čega tri istodobno: ministar ekonomije (2013.-2015.), ministar zdravstva (2013.-2015.), ministar za dijasporu (2013.-2019.), ministar obrazovanja (2015.-2019.) i ministar obrane (2019.-2020.).
Dok je bio na čelu Židovskog doma, Bennettov glavni politički zahtjev bila je aneksija Zapadne obale, iako bi to bilo ilegalno prema međunarodnom pravu i rezolucijama Ujedinjenih naroda – baš kao što je ilegalna i izgradnja naselja na tom teritoriju, gdje trenutno živi više od 400 tisuća židovskih doseljenika – uz još 200 tisuća u istočnom Jeruzalemu, dijelu grada koji je trebao pripasti nesuđenoj palestinskoj državi, a koji je Izrael već de facto anektirao 1980.
Raznorodna koalicija okupljena oko rušenja Netanyahua
Ipak, Bennett kao premijer rezultat je duge i mučne političke borbe u kojoj su se saveznici i protivnici izmijenili previše puta da bi se to ovdje moglo nabrojati. Novi izraelski premijer će, doduše, biti premijer samo dvije godine. Mandat bi, naime, dijelio s Lapidom, u takozvanoj vladi nacionalnog jedinstva. No Bennett bi prvi zasjeo na čelo vlade.
Podsjetimo, Izrael je u posljednje dvije godine održao izbore čak četiri puta, no ni nakon jednih od njih ni Netanyahu, kojeg čeka suđenje za mito, prevaru i zlouporabu ovlasti, ni lideri oporbe nisu uspjeli dogovoriti koaliciju koja bi imala većinu u Knesetu.
Oporba, uključujući bivše elemente Netanyahuove vladajuće koalicije, na kraju se uspjela ujediniti, unatoč svojim drastičnim i naizgled nepomirljivim ideološkim razlikama, prije svega u odnosu prema Palestincima, židovskim naseljima na palestinskom teritoriju i pitanju palestinske države.
Slažu se, međutim, oko jedne ključne stvari: vrijeme je da Netanyahu, koji vlada Izraelom od 2009. (i prije toga od 1996. do 1999.), konačno ode. Nakon četiri izbora koji nisu riješili ništa oporba smatra da Netanyahuovi tvrdoglavi napori da se održi na vlasti sve više štete zemlji, piše Washington Post.
Osim što se javno svađa sa sucima i tužiteljima, tvrdeći da je optužnica protiv njega politički motivirana, izraelski premijer je 2018. raspustio Kneset kako njegovi suparnici ne bi dobili priliku formirati vladu. A oporbu predstavlja kao ljevičarske radikale koji bi na vlasti ugrozili opstojnost Izraela, čime povećava ionako duboke tenzije i izaziva strahove da bi se mogla dogoditi repriza atentata na premijera Jicaka Rabina, kojeg je 1995. ubio židovski desničarski ekstremist zbog njegovog potpisivanja mirovnih Sporazuma iz Osla s palestinskim vođom Jaserom Arafatom.
“Ubio sam puno Arapa u svom životu – i nemam problem s tim”
Iako je Netanyahu pokušao potkopati ovu koaliciju u nastanku, optužujući Bennetta da savezom s centristima, ljevičarima i predstavnicima izraelskih Arapa (koji nisu u koaliciji, ali bi joj trebali pružiti podršku u Knesetu) na neki način izdaje nacionalne interese, novi izraelski premijer Bennett je nesumnjivo veći nacionalist od Netanyahua – koji je već skrenuo Izrael oštro udesno u svojih 12 godina na čelu vlade, vodeći nekoliko ofenziva na Gazu i odmičući državnu politiku od scenarija s dvije države prema trajnoj okupaciji, a možda i aneksiji palestinskog teritorija.
Bennettove ranije izjave to ilustriraju bolje nego bilo kakav stranački program.
“U malenoj izraelskoj zemlji neće postojati palestinska država”, rekao je tako Bennet 2013., misleći na cjelokupno područje od rijeke Jordan do Sredozemnog mora, što uključuje okupiranu Zapadnu obalu (koju Židovi zovu drevnim imenom Judeja i Samarija) i Pojas Gaze: “To se jednostavno neće dogoditi. Palestinska država bila bi katastrofa u sljedećih 200 godina.”
Štoviše, nazvao je hipotetsku uspostavu palestinske države kao “samoubojstvo” za Izrael, piše progresivni američki portal Common Dreams.
“Ubio sam puno Arapa u svom životu – i nemam problem s tim”, rekao je iste godine i dodao da palestinske teroriste treba “ubiti, a ne puštati”. Povod je bilo izraelsko puštanje 104 palestinska zatvorenika u sklopu obnove mirovnih pregovora, čemu se Bennett protivio. Nakon oštre osude ove ratoborne poruke iz dijela javnosti i političke scene, lider Židovskog doma se pravdao da nije to rekao već da je naprosto konstatirao da “teroriste treba ubiti ako predstavljaju neposrednu životnu prijetnju njihovim vojnicima u akciji”.
2014. je pak upozorio da bi izraelski Arapi, građani Izraela koji čine oko 20% populacije, mogli postati “peta kolona”.
Bio u izraelskim komandosima pa postao milijunaš u tech-industriji
Kad se hvalio ubijanjem Arapa, po svemu sudeći se referirao na to što je bio pripadnik elitne jedinice komandosa Izraelskih obrambenih snaga tijekom služenja obaveznog vojnog roka. Sa svojom jedinicom se 1996. našao pod napadom libanonskog Hezbollaha u južnom Libanonu, koji je tada bio pod izraelskom okupacijom. Izraelska artiljerija, koja im je pružala podršku pri povlačenju, pogodila je zgradu UN-a u koju su se sklonile stotine libanonskih civila. 102 civila su ubijena.
Novi izraelski premijer Bennett je nakon vojne službe krenuo na studij prava na Hebrejskom sveučilištu, a zatim započeo i karijeru u tech-industriji. 1999. je u SAD-u pokrenuo svoj start-up za cyber-sigurnost i zaštitu od računalnih prevara Cyota, a 2005. ga je prodao za 145 milijuna dolara. Prije nego se bacio u političke vode, bio je direktor još jedne računalne tvrtke, izraelskog Soluta, koji je na kraju prodan 2013. za 100 milijuna dolara.
Ipak, u sklopu pregovora o vladi nacionalnog jedinstva koja bi zamijenila Netanyahuovu pristao je na Lapidov zahtjev da ne gradi nova židovska naselja na palestinskom teritoriju i ne anektira bilo koji dio tog teritorija dok bude na čelu vlade.
Također, u posljednje vrijeme je donekle ublažio svoju retoriku.
“Sljedećih godina trebamo ostaviti po strani politiku i pitanja poput aneksije ili palestinske države i usredotočiti se na stavljanje pandemije koronavirusa pod kontrolu, ozdravljenje gospodarstva i popravljanje unutarnjih pukotina”, rekao je Bennett u intervjuu u studenom.
Bennett još u aprilu bio spreman podržati Netanyahua
Ipak, za vrijeme nedavnog sukoba Izraela i militantne palestinske organizacije Hamas, u kojoj je poginulo 256 Palestinaca u Gazi i 13 Izraelaca, Bennett je postao meta ismijavanja nakon što je objavio videoporuku u kojoj je pobrkao bolnicu Al-Šifa u Gazi i istoimenu bolnicu u Pakistanu.
U toj je poruci opravdavao izraelske napade na civilne objekte u Gazi, tvrdeći da “nevini ljudi ponekad budu uhvaćeni u unakrsnoj vatri u njihovom pravednom ratu protiv terorizma”.
My response to @bellahadid, @Trevornoah & @iamjohnoliverhttps://t.co/0oTjkwS6iz pic.twitter.com/WC8BtC23t2
— Naftali Bennett בנט (@naftalibennett) May 20, 2021
O tome koliko je aktualna izraelska politička scena kaotična, najbolje svjedoči činjenica da je Bennett još u aprilu izjavio da je spreman podržati Netanyahua za premijera. No Netanyahu ni s Bennettovim zastupnicima nije imao potrebnu većinu od 61 glasa i dogovor je uskoro propao.
Sada već bivši predsjednik Reuven Rivlin tada je imenovao Lapida za novog mandatara vlade, a Bennett je u nedjelju iznenada objavio da se priključuje Lapidovoj koaliciji.
“Nakon četiri izbora i daljnja dva mjeseca (pregovora), svima nam je dokazano da jednostavno neće biti desničarske vlada kojoj je na čelu Netanyahu. Imat ćemo ili pete izbore ili vladu jedinstva”, rekao je novi izraelski premijer Bennett.
Lapidova proreformski orijentirana stranka posljednjih je dana vodila koalicijske razgovore s desnom Novom nadom, čiji je čelnik Gideon Saar. Prije toga je postigla sporazum s lijevo-liberalnom strankom Meretz, Laburističkom strankom i nacionalističkom strankom Jisrael Beitenu, strankom bivšeg ministra vanjskih poslova Avigdora Liebermana.
Lapid je osigurao potporu nekoliko manjih stranaka koje su međusobno udaljene na političkom spektru kako bi oformio manjinsku vladu koja će biti prihvatljiva i arapskim zastupnicima. Ujedinjuje ih to što sve one odbacuju Netanyahua, kojemu se trenutno sudi za korupciju. Ipak, te manje stranke imaju sasvim različite političke ciljeve.
Lapidov mandat za sastavljanje vlade istekao je u ponoć. Nakon što službeno objavi formiranje saveza, Lapid će o tome izvijestiti predsjednika Rivlina. Potom će imati sedam dana da vlada prisegne u parlamentu, za što se traži jednostavna većina od ukupno 120 zastupnika u Knesetu.
