Zimska sezona je iza građana Tuzle, a govoreći o zagađenju zraka, bila je nešto povoljnija. Međutim, obilježio ju je i ekološki incident u kojem su građani udisali zrak s koncentracijom sumpordioksida većom od dvije hiljade mikrograma po kubnom metru.
Rezultati monitoringa kvaliteta tuzlanskog zraka ove zimske sezone pokazuju smanjenje koncentracija štetnih materija u odnosu na ranije godine, a čemu su doprinijeli klimatski uslovi s manjim temperaturnim inverzijama, uz više vjetra.
Direktorica Centra za ekologiju i energiju iz Tuzle Džemila Agić u razgovoru za Klix.ba stručno pojašnjava da su zagađenja zraka od industrije i individualnih ložišta bila prisutna kao i ranije, ali su koncentracije u prizemnim slojevima bile manje.
“Svakako, bilo je nekoliko ekstremnih situacija, a jedna od njih je zabilježena krajem novembra kada su u kritičnom momentu u trajanju od tri dana koncentracije sumpordioksida prelazile dvije hiljade mikrograma po metru kubnom, što lično ne pamtim u posljednjih 15 godina. To smo prijavili inspekcijama, odgovor nismo dobili, a pretpostavlja se da je došlo do povećanih emisija iz Termoelektrane u Tuzli zbog havarije u sistemu”, kaže nam Agić.
Prema standardima Svjetske zdravstvene organizacije, boravak osobe na otvorenom dozvoljen je najviše deset minuta ukoliko su koncentracije sumpordioksida 500 mikrograma po metru kubnom, što samo po sebi pokazuje kakav su zrak udisali Tuzlaci u novembru.
Prekomjerne koncentracije zagađujućih materija u zraku problem je s kojim se građani Tuzle i okolnih mjesta suočavaju već nekoliko godina.
Pritisak stručnih osoba, ali u određenoj mjeri i građana, doveo je do buđenja vlasti te je Tuzla kreirala budžet za sufinansiranje mjera energetske efikasnosti.
Međutim, prema riječima Agić, sav novac u protekle dvije godine nije utrošen, s obzirom na to da građani nisu bili zainteresirani za prijavu na konkurse za dobijanje podsticaja.
“Procedure su u početku bile komplikovanije, ali oni su ih pojednostavili. Ove godine smo u februaru imali objavljen samo jedan poziv na koji se prijavilo skoro 500 domaćinstava, od kojih je 350 ispunilo uslove. To govori da je senzibilnost građana porasla, a koliko će njih biti za toplotne pumpe ili pelet bit će poznato nakon objavljivanja preliminarne liste”, dodaje Agić.
Jesu li toplotne pumpe zaista rješenje?
U protekle dvije godine priča o toplotnim pumpama u Tuzli je plasirana kao jedna od glavnih mjera borbe protiv aerozagađenja, a njen inovativan aspekt preporučivan je i drugim gradovima.
Shodno tome, gradski vijećnik Admir Čavalić odlučio je provjeriti koliko je mjera zaista uspješna, odnosno da li uopće postoje indikatori uspjeha. U odgovoru nadležne gradske službe dobio je informaciju da je samo 35 podnosilaca prijave implementiralo mjeru nabavke i ugradnje toplotne pumpe.
“Ova informacija je totalno dekonstruisala model, odnosno mit o toplotnim pumpama u Tuzli. Još jedan razlog zašto me ovo interesuje jeste činjenica da sam pri raspravi o budžetu Tuzle uputio niz amandmana s ciljem redistribucije finansijskih sredstava s mjera tipa toplotne pumpe u konkretne projekte izgradnje i održavanja vrelovoda, odnosno širenja mreže daljinskog grijanja u Tuzli. Uz to sam amandmanski predlagao da se za građane, po javnom pozivu, finansira priključenje u sistem daljinskog grijanja. Smatram da su ovo konkretni projekti koji zaista rješavaju problem aerozagađenja u Tuzli”, kaže Čavalić.
S druge strane, Agić navodi da su toplotne pumpe u svijetu prepoznate kao jedno od rješenja za individualne stambene objekte. Shodno njenom mišljenju, ovakva vrsta uređaja predstavlja i jeftiniji model zagrijavanja objekata, ocijenivši ga dobrim za bh. uslove.
“Kada koristimo resurse u okruženju kao što su zemlja, voda ili zrak, toplotne pumpe su povoljne jer otprilike jednu četvrtinu ili petinu trebamo električne energije. Kada bismo je dobijali iz fotonaponskih sistema ili vjetroelektrana, onda bi toplotne pumpe bile odlične. Budućnost su i u tom pravcu moramo ići”, dodala je Agić.
Korona i zagađenje ostavljaju iste posljedice
Prekomjerno zagađenje, pored pluća, između ostalog utječe na kardiovaksularni sistem, što u problemima sa srcem može dovesti i do pojave ishemijskih udara u mozgu kod osoba s hipertenzijom, starije su životne dobi ili imaju pad imuniteta. U uslovima zagađenja zraka dolazi i do povećanja pacijenata sa reproduktivnim problemima, zatim oboljelih od dijabetesa, bolesti endokrinog sistema, pa čak i depresije.
Profesorica na Medicinskom fakultetu u Tuzli Nurka Pranjić kaže da stanovništvo grada soli predstavlja ugroženu populaciju. U kojoj mjeri je zagađenje zraka ove godine ostavilo direktnu posljedicu po zdravlje stanovništva, sada je teško procijeniti zbog, kako navodi Pranjić, pandemije koronavirusa i činjenice da oboljenje COVID-19 ima istu simptomatologiju kao hipoksija do koje dovodi prekomjerno udisanje štetnih čestica.
“Njihova dva djelovanja se susreću na nivou ćelije i u suštini ne možemo biti sigurni o čemu je konkretno riječ. Hipotetski možemo reći da imamo i povećanu smrtnost od zagađenja zraka, ali svakako je potrebno izvršiti istraživanja. Konkretno sada je poznato da zagađenje zraka, ali i koronavirus mogu ostaviti iste dugoročne posljedice po zdravlje ljudi”, navodi Pranjić.
Pandemija je dovela i do kontinuirane upotrebe zaštitnih maski koji sprečavaju prodor virusa u organizam, a svoju zaštitnu ulogu su imale i u periodu zagađenja zraka, što nam je potvrdila i Pranjić, istaknuvši da su u ovom slučaju najpoželjnije FPP3 maske.
Na području Tuzle kao najveći zagađivač navedena je Termoelektrana u ovom gradu, zatim ostala industrijska postrojenja te individualna ložišta. Koliko decidno privatni kotlovi zagađaju zrak bit će poznato uskoro, nakon analize koju provodi Centar za ekologiju i energiju u saradnji sa švicarskim ekspertima.
