“JA SAM klimatolog i u srijedu navečer gledao sam kako kiša ispred mog prozora u New Yorku ruši lokalni rekord najveće akumulacije u sat vremena. Bio je to događaj koji je uzrokovao katastrofalne poplave i kvarove na infrastrukturi na širem području New Yorku i na sjeveroistoku SAD-a, izazvan ostatkom snažnog uragana koji je prije nekoliko dana izazvao još veća razaranja na Louisiani”, za CNN piše Adam Sobel. Njegov komentar prenosimo u cijelosti.
“Zapanjeni smo”
Ovo je trenutak kad bi me obično pozvali u televizijske vijesti objasniti zašto u toplijoj klimi uragani i jake kiše postaju sve ekstremniji. Ne mogu to učiniti. Ne danas. U ovom distopijskom trenutku jednostavno to ne mogu i mislim da nisam sam. Imam mnogo prijatelja i kolega koji proučavaju ekstremne vremenske uvjete, u akademskim krugovima, vladi i privatnom sektoru. Mislim da mogu govoriti u ime mnogih od nas kad kažem da smo zapanjeni, ističe Sobel.
Čitajući ovo, sigurno ste svjesni da su klimatolozi godinama upozoravali da će nam globalno zagrijavanje izazvano ljudskim aktivnostima u budućnosti donijeti češće i žešće ekstremne vremenske događaje. Kad nas pitaju, pokušavamo objasniti u kojoj su mjeri oni reprezentativni za te trendove, nasuprot takozvanim nesrećama prirode. Naravno, takvi su događaji oboje istovremeno, u različitom stupnju. I u svojim odgovorima pokušavam razjasniti njihove nijanse.
“Neprestane i složene ekološke katastrofe su dovoljne da nas šokiraju”
Međutim, sada događaji dolaze takvom brzinom i žestinom da se te nijanse čine besmislenima, nastavlja Sobel. Neprestane i složene ekološke katastrofe samo ovog ljeta – požari, toplinski valovi, suše, poplave i uragani – vjerojatno bi bili dovoljni da nas šokiraju. Ali one također dolaze nakon godinu i pol dana pandemije. Što je još gore, dolaze usred aktualne krize za našu demokraciju koja nas, kao narod i vrstu, sprječava da učinkovito odgovorimo na bilo koji od ovih izazova.
Vijesti o poplavama na sjeveroistoku SAD-a, požari koji gore na zapadu zemlje i prespori oporavak od uragana Ide u Louisiani natječu se za našu pozornost s vijestima da su Vrhovni sud i zakonodavno tijelo Teksasa, barem trenutačno, uspjeli ograničiti pravo na pobačaj, baveći se onim što mi izgleda kao najgori udarac ravnopravnosti spolova tijekom mog života.
To se dogodilo neposredno nakon što je isto to zakonodavno tijelo usvojilo drugi zakon koji nameće stroga nova ograničenja prava glasa. Ovaj potez podržava izborna jedinica koja i dalje tvrdi da su predsjednički izbori 2020. namješteni. Ista ta teksaška vlada, kao i druge poput nje, učinili su sve što je u njihovoj moći da podrže one koji se opiru uvođenju javnozdravstvenih mjera za spašavanje života u pandemiji – maski i cjepiva – čak i dok broj zaraženih, hospitalizacija i smrtnih slučajeva rastu.
Kako bismo s ovom retrogradnom frakcijom, toliko moćnom u našoj nacionalnoj politici, trebali riješiti problem klime?
“Sveopće poricanje klimatskih promjena jenjava”
Znam da ovo stav nije stav koji pomaže. Bez obzira na sve loše vijesti, istovremeno postoji ogroman pozitivan zamah kad je riječ o klimi. Predsjedniik i demokratska većina u Kongresu ozbiljno pristupaju tom pitanju, a zakonski prijedlozi o usklađivanju infrastrukture i proračuna nude potencijalno povijesnu priliku za ulaganja u čistu energiju, prilagodbu klimi i klimatsku pravdu. Klimatski pokret mladih energičan je i inspirativan. Sveopće poricanje klimatskih promjena jenjava.
U cjelini, klimatski problem je u načelu rješiv, tvrdi klimatski naučnik Sobel. S postojećom tehnologijom i resursima, te s odgovarajućim kolektivnim naporom i političkom voljom, mi kao ljudska vrsta, imamo sve što je potrebno da izmijenimo naš energetski sustav kako bismo smanjili zagrijavanje u budućnosti. Tako ćemo se prilagoditi i zaštititi najugroženije od onoga što se ne može spriječiti.
No, mnogi među nama, uključujući i one na pozicijama moći, ne žele raditi te stvari ili čak stvari koje bi se osobno činile mnogo neposrednijima, poput poticanja na cijepljenje protiv covida-19. Pokušavaji da ih se u to uvjeri doimaju se prilično beznadnima. Čini se da je dio razloga zbog kojeg ne žele podržati znanstveno dokazane mjere i to što oni među nama koji im se ne sviđaju kažu da bi to trebali učiniti.
Rješavanje klimatskog problema ne zahtijeva samo povjerenje u znanost, već zajedničke vrijednosti i volju za kolektivnim djelovanjem na opće dobro. Svega toga nedostaje. To me plaši, puno više od ugljičnog dioksida u atmosferi.
“Nema koristi od predavanja pesimizmu bilo zbog klime, bilo zbog politike”
Nema koristi od predavanja pesimizmu bilo zbog klime, bilo zbog politike. Jedini racionalan odgovor je učiniti ono što možemo, u granicama koje nam nameću individualne i kolektivne okolnosti, kako bismo napravili pozitivne promjene.
Govorite u javnosti, organizirajte se, donirajte novac, glasajte.
Posvetimo se svi tome, kako god možemo.
Ali u ovakvim danima i to je teško.”
