Madagaskar je na rubu da postane prva zemlja svijeta koja će iskusiti glad kao rezultat klimatskih promjena uslijed najveće suše u četiri desetljeća koja je pogodila južni dio ovog afričkog otoka.
Stotine tisuća ljudi već trpe katastrofalne razine gladi i nesigurnosti nakon četiri godine bez kiše. Najnoviji izvještaj Svjetskog programa UN-a za hranu (WFP) tvrdi da će država uz istočnoafričku obalu doživjeti visoke razmjere gladi te će uskoro biti potrebne hitne mjere za rješavanje humanitarne krize koja je u tijeku. Prema UN-ovoj agenciji za hranu broj ljudi koji pate od gladi porastao je za oko 85 posto u odnosu na prošlu godinu zbog akumulativnih učinaka višegodišnje suše.
Procjene kažu da se 30.000 ljudi nalazi na najvišoj međunarodno priznatoj razini nesigurnosti hrane, razini 6, a broj bi se mogao povećati kad Madagaskar uđe u tradicionalnu “mršavu sezonu” prije berbe. Amer Daoudi, viši direktor operacije WFP-a, izjavio je: “Ne preokrenemo ovu krizu, ako ljudima na jugu Madagaskara ne dostavimo hranu, obitelji će glasovati i životi će biti izgubljeni”.
Toplinski valovi uzrokovani klimatskim promjenama ove su godine pogoršale inače sušno razdoblje sredinom 2021. Osim sušnih perioda jug Madagaskara ima visoku razinu erozije tla i krčenja šuma koji su pretvorili obradivo zemljište u pustoš. Brojnije pješčane oluje prekrile su njive te su one postale neupotrebljive.
Izolirane poljoprivredne zajednice na jugu otoka oslanjaju se uglavnom na žetvu za hranu i prohode. Zbog manjka kiše ove će godine proizvesti manje od polovice uobičajene žetve koju obično jedu ili prodaju na tržnici.
Pješčane oluje
Brojne obitelji su do sada potrošile zalihe hrane i pojele zalihe sjemena ne ostavljajući ništa za zimsku sezonu sadnje. Oko 80 posto stanovništva okrenulo se očajničkim mjerama prehranjivanja. U prehrani se koriste insekti poput skakavaca i termita, sirovi plod crvenog kaktusa ili divlje lišće.
Mreža sustava ranog upozoravanja na glad (FEWS NET) upozorila je da takva hrana može biti opasna za djecu i trudnice. Djeca s akutnom pothranjenošću najugroženija su i imaju četiri puta veću vjerojatnost da će umrijeti od gladi. WFP tvrdi da se akutna pothranjenost djece mlađe od pet godina gotovo udvostručila. Ljestvica globalne pothranjenosti (GAM) popela se iznad 27 posto (15 posto se smatra kritičnim), a okrug Ambovombe na jugu bilježi najviše stope pothranjenosti djece.
U junu je agencijsko tijelo koje prati globalnu sigurnost hrane, Integrirana klasifikacija faze sigurnosti hrane (IPC) izdalo upozorenje o stalnom pogoršanju nesigurnosti hrane na Madagaskaru od aprila do decembra 2021. “Više od 1,1 milijun ljudi u velikoj je akutnoj nesigurnosti hrane zbog nedovoljno padalina, rastućih cijena i pješčanih oluja”, napisali su.
Dodatan udarac Covid
U 2021. godini očekuje se da će proizvodnja hrane biti manja od 40 posto od prosjeka u posljednjih pet godina što će zajednicama otežati život. Covid-19 dodatno otežava situaciju jer su se brojne male tvrtke koje su omogućavale zapošljavanje i sezonske poslove u turizmu zatvorile.
WFP pomaže mjesečno oko 750.000 ljudi putem distribucije hrane i gotovine. No izvijestili su da će biti potrebno barem 63 milijuna eura u sljedećih šest mjeseci kako bi se spasili životi na jugu Madagaskara.
“Kriza je neviđena, a ovi ljudi nisu ničim prouzročili klimatske promjene. Oni ne koriste fosilna goriva, a na njima se prelomilo”, kaže Shelley Thakral iz UN-ova programa za hranu.
Majka četvero djece Tamaria opisala je kako izgleda njezina svakodnevica. “Čistim kukce što bolje mogu, ali vode gotove da nema. Moja djeca i ja jedemo to svaki dan već osam mjeseci jer nema ničeg drugog, a kiša nije pala pa nisu uspjeli usjevi”. “Danas za ručak nemamo ništa drugo osim kaktusova lišća”, kaže Bole, majka troje djece. Njezin suprug je, kaže, nedavno umro od gladi. “Što da vam kažem. Naš život se svodi na potragu za kaktusovim lišćem kako bismo preživjeli dan”, rekla je Bole.
“Pijemo vodu iz ustajalih bara i lokava na cesti”
“Roditelji i djeca kilometrima hodaju svakog dana kako bi došli do kapi vode koju će prodati kako bi dobili zdjelu riže ili malo povrća. Jedan obrok dnevno nije dovoljan za odrasle, a kamo li za dijete koje raste. Svjedočimo da ljudi vodu uzimaju iz lokava na cesti i jaraka i koriste se njome za kuhanje i pijenje.
Ovo je zaboravljena kriza, nema dovoljno financijske pomoći, a oni koje najviše pogađa su upravo djeca. Smije li svijet skrenuti pogled?” pita se Yvonne Arunga iz organizacije Save the Children.
