Kraljica Elizabeta II preminula je danas u 96. godini života, a 70 godina njene vladavine obilježila je privrženost i posvećenost monarhiji, demistifikacija kraljevske porodice, ali i skandali vezani za neke njene članove.
Duga vladavina kraljice Elizabete II obilježena je njenim snažnim osjećajem dužnosti i odlučnošću da svoj život posveti svom prijestolju i svom narodu, navodi BBC.
Ona je za mnoge postala jedina stalna tačka u svijetu koji se brzo mijenja kako je britanski utjecaj opadao, društvo se mijenjalo do neprepoznatljivosti, a uloga same monarhije dolazila u pitanje.
Elizabeth Alexandra Mary Windsor rođena je 21. aprila 1926. u kući u blizini Berkeley Squarea u Londonu, kao prvo dijete Alberta, vojvode od Yorka, drugog sina Georgea V. i njegove vojvotkinje, bivše lady Elizabeth Bowes-Lyon.
Rečeno je da je od najranije dobi pokazivala izvanredan osjećaj odgovornosti. Winston Churchill, budući premijer, citiran je da je imala “autoritet koji je bio zadivljujući u dojenčetu”.
Godine 1939. 13-godišnja princeza pratila je kralja i kraljicu na Kraljevski pomorski koledž u Dartmouthu gdje upoznala princa Philipa, svog budućeg supruga. Par se vjenčao u Westminsterskoj opatiji 1947. godine.
Njihovo prvo dijete, Charles, rođeno je 1948., a nakon njega i kćerka Anne, koja je stigla 1950. godine.
U januaru 1952. Elizabeth, tada 25-godišnjakinja, krenula je s Philipom na prekookeansko putovanje. Elizabeta je čula za smrt svog oca smrt dok je boravila u kući za igru u Keniji i nova se kraljica odmah vratila u London.
Njena krunidba u junu 1953. bila je prenošena na televiziji, unatoč protivljenju premijera Winstona Churchilla, a milioni su se okupili oko televizora, mnogi od njih po prvi put, kako bi gledali kako kraljica Elizabeta II polaže prisegu.
Elizabeta je postala prvi vladajući monarh koji je posjetio Australiju i Novi Zeland. Procjenjuje se da ju je tri četvrtine Australaca došlo vidjeti osobno.
Šta je obilježilo 70 godina vladavine Elizabete II?
Novi poredak i kraljevska porodica
Kraljica je uspostavila i novi poredak na dvoru te je ukinuta praksa primanja debitantica, a izraz “monarhija” postupno je zamijenjen izrazom “kraljevska porodica”.
Kraljica je bila u središtu političkih sukoba kada je 1963. Harold Macmillan odstupio s mjesta premijera. Budući da je Konzervativna stranka tek trebala uspostaviti sistem za odabir novog vođe, poslušala je njegov savjet da na njegovo mjesto imenuje grofa od Homea.
Bilo je to teško vrijeme za kraljicu. Obilježje njezine vladavine bila je ustavna ispravnost i daljnje odvajanje monarhije od tadašnje vlade. Ozbiljno je shvatila svoja prava da bude obaviještena, da savjetuje i upozori, ali ih nije nastojala prekoračiti.
Do kasnih 1960-ih, Buckinghamska palača je odlučila da treba poduzeti pozitivan korak kako bi prikazala kraljevsku porodicu na daleko manje formalan i pristupačniji način.
Rezultat je bio revolucionarni dokumentarac, “Kraljevska porodica”. BBC-ju je dopušteno snimanje Windsora i dešavanja unutar njega. Bile su tu fotografije porodice na roštilju, kićenja božićnog drvca, vođenja djece u vožnju – sve obične aktivnosti, ali dosad neviđene.
Do 1977. srebrni jubilej slavio se s istinskim entuzijazmom na uličnim zabavama i ceremonijama širom kraljevstva.
Jedno teško područje bila je kraljičina privrženost Commonwealthu, na čijem je čelu bila. Prijavljeno je da je smatrala Thatcherin stav i stil sukoba “zbunjujućim”, ne samo zbog premijerovog protivljenja sankcijama protiv aparthejda u Južnoj Africi.
Iz godine u godinu, kraljičine javne dužnosti su se nastavile. Nakon Zaljevskog rata 1991. otišla je u Sjedinjene Američke Države kako bi postala prvi britanski monarh koji se obratio na zajedničkoj sjednici Kongresa. Predsjednik George HW Bush rekao je da je ona “prijateljica slobode otkad znamo za sebe”.
Dok se Britanija borila pronaći novu sudbinu, ona je nastojala ostati ohrabrujuća figura i iznenadnim osmijehom mogla je osvijetliti svečani trenutak. Uloga koju je iznad svega cijenila bila je uloga simbola nacije.
Smrt princeze Diane i porodični skandali
Međutim, monarhija je bila uzdrmana, a sama kraljica izazvala je neobične kritike nakon smrti Diane, princeze od Walesa, u saobraćajnoj nesreći u Parizu u augustu 1997. godine.
Dok se javnost okupljala oko palača u Londonu poklanjajući cvijeće, kraljica se činila nespremnom skrenuti pažnju kao tokom drugih velikih nacionalnih trenutaka.
Smrt kraljice majke i princeze Margaret, u godini kraljičinog zlatnog jubileja, 2002., bacila je sjenu na nacionalna slavlja njezine vladavine.
Dijamantni jubilej izveo je stotine tisuća ljudi na ulice i kulminirao vikendom proslave u Londonu.
Referendum o nezavisnosti Škotske, u septembru 2014., bio je vrijeme testa za kraljicu. Malo ko je zaboravio njen govor u parlamentu 1977. u kojem je jasno izrazila svoju predanost Ujedinjenom Kraljevstvu.
Na datum 9. septembra 2015. postala je najduže vladajući monarh u britanskoj povijesti, nadmašivši vladavinu svoje pra-prabake kraljice Viktorije. U tipičnom stilu odbila je dizati buku rekavši da ta titula “nije ona kojoj je ikada težila”.
Nepunih godinu dana kasnije, u aprilu 2016., proslavila je 90. rođendan. Nastavila je sa svojim javnim dužnostima, često sama nakon penzionisanja vojvode od Edinburgha 2017. godine.
Porodica je stalno bila pod pritiskom – uključujući automobilsku nesreću njenog supruga, loše procijenjeno prijateljstvo vojvode od Yorka s osuđenim američkim biznismenom Jeffreyjem Epsteinom i sve veće razočaranje princa Harryja životom u kraljevskoj obitelji.
Bili su to uznemirujući trenuci, kojima je predsjedavala monarhinja koja je pokazala da još uvijek ima čvrstu kontrolu. Tu je i smrt princa Philipa u aprilu 2021., u jeku pandemije koronavirusa, i njen platinasti jubilej godinu dana kasnije.
