Titanska letjelica bi trebala da bude KILOMETAR dugačka 🤯
Kina istražuje načine kako da izgradi mega-veliki svemirski brod koje do jednog kilometra dugačkog. Ali, koliko je realna ta ideja i čemu bi koristio TOLIKI svemirski brod?
Projekat je dio šireg poziva za pokretanjem istraživanja od strane National Nature Science Foundation of China. To je organizacija kojom upravlja država kroz Ministarstvo nauke i tehnologije. Sumarum istraživanja je objavljen na veb stranici organizacije, gdje je brod opisan kao “glavni i strateški aeoro-kosmički alat za budućnost i korišćenje svemirskih resursa, istraživanje misterija univerzuma i mjesto za život u orbiti”.
Organizacija želi da naučnici pokrenu istraživanja u nove tehnologije, laki dizajn svemirskih brodova i stvaranje novih metoda koji bi ograničili količinu materijala potrebnoig za izgradnju kao i materijala koji bi morao da se transportuje u orbitu gdje bi se brod i gradio. Ako bi uspio da obezbijedi finansije, projekat bi trajao pet godina i dobio 2,3 miliona dolara.
Iako sve ovo do sada napisano zvuči posve kao naučna fantastika, bivši tehnološki šef NASA Mejson Pek je jasno izjavio da ideja nije nimalo luda kao i da je izazov više pitanje inženjeringa nego nauke. Drugim riječima treba samo smisliti kako izgraditi. Kako je sam rekao:
“U potpunosti je moguće to uraditi. Svi problemi koji se mogu susresti nisu nimalo nemogući za riješiti, već su samo veliki u svojoj kvantitativnoj masivnosti.”
Ubjedljivo najveći izazov bi bila cijena, najviše zbog enormne cijene lansiranja objekata i opreme u svemir. Međunarodna svemirska stanica, koja je samo 110 metara široka, koštala je oko 100 milijardi dolara da se izgradi. Stoga, konstruisati nešto 100 puta veće bi bio, u najmanju ruku, ozbiljan izazov za budžet i najbogatije zemlje.
Više stvari zavisi od tipa strukture koju Kina planira da izgradi. Međunarodna svemirska stanica je puna opreme i dizajnirana je da bude stanište ljudima, što drastično povećava njenu masu. Kako Pek kaže:
“Ako se priča o strukturi koja je samo dugačka i nije gabaritna, tj. previše teška, onda je to potpuno druga priča.”
Napredne tehnike gradnje bi takođe mogle da obore cijenu stvaranja ovakvog Levijatana u svemiru. Konvencionalni pristup bi bio da se komponente izgrade na Zemlji, a potom sastave poput lego kockica u orbiti. Međutim, tehnologija 3D štampanja bi mogla da riješi ovaj problem, jer bi se veliki broj komponenata mogao načiniti upravo u orbiti – eliminišući potrebu za transportom.
Još veći bonus u izgradnji i drastično olakšanje bi bilo kada bi se sve sirovine dopremale sa Mjeseca, koji ima majušnu gravitaciju (u poređenu sa Zemljom), što znači da bi lansiranje i prenos materijala mnogo lakši i jeftiniji. Ipak, ova opcija zahtijeva prvo izgradnju potrebne infrastrukture na Mjesecu – što znači da nije brzo rešenje.
VELIKI BRODOVI, VELIKI PROBLEMI
Struktura toliko masivnih proporcija će takođe imati i specifične probleme. Kada god je svemirska letjelica pod uticajem sile (koje god), da li uslijed manevrisanja u orbiti, ili uslijed spajanja sa drugim vozilom, kretanje prenosi energiju na strukturu broda – tjerajući je da vibrira i da se krivi. Sa tako velikom strukturom, vibracijama bi trebalo mnogo vremena da se primire, što znači da bi brod zahtijevao dizajniranje i ugradnju upjača vibracija ili slične neke tehnologije.
Takođe, dizajneri takvog mamutskog broda bi pažljivo morali da balansiraju u mnogim stvarima, kao na primjer u tome na kojoj visine će se brod nalaziti u orbiti? Na nižim visinama, dodir sa spoljašnjim slojevima atmosfere stvara otpor i usporava letjelicu, što zahteva konstantno paljenje motora da bi se održala potrebna brzina. Ovo je već problem na Međunarodnoj svemirskoj stanici, ali za toliko veću strukturu zahtijevalo bi daleko veću količinu energije kao i goriva.
Sa druge strane, pozicioniranje broda visoko u orbiti je daleko skuplje. Pride, nivoi radijacije dramatično rastu kako se udaljavate od atmosfere Zemlje – što je ogroman problem za svaki svemirski brod koji planira da u sebi nosi ljude.
Dok je izgradnja takve strukture zasigurno tehnički moguća, nije ispativa u praktičnom smislu. Kako objašnjava Majkl Lembek, profesor aeronautičkog inženjeringa na Univerzitetu Illinois:
“To je kao kada bi pričali o izgradnji zvjezdanog broda Enterprise. Fantastično je, ne i realno moguće, ali zabavno za razmišljati i nimalo praktično za naš trenutni nivo tehnologije. Posebno kada ufaktorišemo cijenu cijelog poduhvata.”
Sobzirom koliko je budžet mali (samo 2,3 miliona dolara), cilj poziva je samo da se uradi akademska studija izvodljivosti i ispipaju konture projekta, kao i da se identifikuju svi tehnološki nedostaci.
Pored klasičnog pitanja izvodljivosti, ostaje i ono nimalo manje važno: čemu bi služila takva grdosija?
Prema profesoru Lembeku, u igri je sve od svemirskih manufaktura (koje bi iskoristile sve pogodnosti mikrogravitacije i izobilja solarne energije, da bi se fabrikovali visokotehnološki proizvodi poput poluprovodnia, optička oprema ili habitati za ljude.
Međutim, šta god da se proizvodi cena održavanja takve fabrike bi bila astronomska.
Kako pojašnjava Lembek:
Međunarodna svemirska stanica nas košta preko 3 milijardi godišnje. Pomnožite to više desetina puta i sve će vam postati jasno. Sve postaje ogromna investicija za koju je teško osigurati toliki i stalni priliv novca.
Ipak, vjerovatno će takav gigant u orbiti najviše učiniti za nauku. Svemirski teleskop tolike veličine bi najverovatnije bio sposoban da vidi obrise na površini drugih planeta u drugim solarnim sistemima.
Sve u svemu, ostaje da vidimo šta su još Kinezi naumili. 🛰
